Fara Vorištan
Adresa
Linke Hauptzeile 43
7053 Hornstein
Farnik: Mag. Ignaz Ivanschits
Bauerngasse 6
7035 - Steinbrunn
Tel. br.: 02688/722 63
E-mail: steinbrunn@rk-pfarre.at
Web stranica: na Rimokatoličku faru Vorištan
Adresa
Linke Hauptzeile 43
7053 Hornstein
Farnik: Mag. Ignaz Ivanschits
Bauerngasse 6
7035 - Steinbrunn
Tel. br.: 02688/722 63
E-mail: steinbrunn@rk-pfarre.at
Web stranica: na Rimokatoličku faru Vorištan
Osnivanje fare Vorištan vremenski se povezuje s izgradnjom prve farske crikve na obronku Schlossberga 1363. ljeta. O farskicima, fari i njihovom zemljišnom posjedu postoju zapisi tek od sredine 16. stoljeća. Poznato je da su farnik i fara u to doba uobičajeno bili opskrbljeni dostatnim zemljišnim posjedom od strane patronatskog gospodara. Međutim, na mjesnom farniku je bilo da obrađuje i polja i vinograde. Pod vlašću familije Fürst, farnik Nuerschi (prvi poimenično spomenuti farnik) morao je, kot i ostalo mjesno stanovničtvo, protestantskom zemljoposjedniku odrađivati rabotu (obveza podložnog seljaka prema svom zemljoposjedniku). Unatoč velikom pritisku da prijeđe na protestantizam, pretežno hrvatsko stanovničtvo ostalo je katoličko. Pod gospodarima iz Stotzinga, ki su opet bili katolici, Vorištanci su branili carem potvrđeno pravo da Hrvati sami biraju svog farnika. Tada su Vorištanci slavili svoje bogoslužja i pobožnosti u staroj farskoj crikvi i u jednoj kapeli u mjestu. Obje su građevine bile razrušene tijekom druge turske provale 1783. ljeta i obnovljene samo krajnje oskudno, jer je fara Vorištan pripadala siromašnijim župama.
Kako je crikva sv. Ane bila preudaljena, veći dil bogoslužja slavio se u kapeli. Osim toga, ranije je postojala i kapela sv. Josipa na području utvrde, ka je čak postala omiljeno hodočasničko mjesto. U Probsthausu (Rechte Hauptzeile 34, "Kamena vila") navodno se tijekom posljednje faze gradnje sadašnje farske crikve nalazila kućna kapela. U molbi upućenoj Nikoli Esterházyju, općina je skupa sa farnikom Mathiasom Schimanovicem ukazala na to da bi patronatski gospodar trebao proširiti oronulu mjesnu kapelu, u kojoj je mjesta samo za dvije trećine posjetitelja bogoslužja, i obnoviti zapušteni toranj. Esterházy je ovim zadatkom zadužio upravitelja vlastelinstva Vorištan, Jakoba Glatza.
Prvi nacrt kneževskog graditelja Josepha Ringera za preuređenje kapele ni zadovoljio, jer bi bio preskup, a opasnost od požara za crikvu zbog preblizu smještenog niza hiža bila bi previsoka. Tako je odlučeno izgraditi novu crikvu. Suprotno prijedlogu Jakoba Glatza, crikva ni podignuta na mjestu salitrenih kućica (poznatijih kot "Jahačka škola"), nego uz desnu obalu potoka, nedaleko od mjesne kapele. Nakon rušenja grobljanske crikve u maju 1776. ljeta, 12. aprila 1777. ljeta iskopani su temelji. Kamenje od grobljanske crikve i mjesne kapele trebalo je iskoristiti za novu gradnju.
Gradnju je financirala tržna općina, fara te donacijama mjesnog stanovničtva. Knez Esterházy, kot patronatski gospodar, osigurao je sav građevinski materijal. Mještani su besplatno obavljali sve prijevozničke i pomoćne poslove. Kamenje za zidove dopremljeno je iz Loretta. 1782. ljeta postavljen je završni kamen iznad zapadnog portala. Zatim je slijedilo opremanje crikve. To je išlo teško, jer je knez Esterházy svoju glavnu pažnju usmjerio na Loretto. 1794. ljeta izgrađene su nove orgulje. Tek četiri godine kasnije farska crikva je oslikana, a oltar i propovjedaonica pozlaćeni. Tek 1803. ljeta opremu crikve smatrali su dovršenom za svečano posvećenje crikve. U to je vrime farnik jur bio Vitus Fister. Križni put posvećen je tek 1869. ljeta. U međuvremenu je mjesno stanovničtvo jur donosilo mnoge slike, koje su primali npr. na vjenčanju, od hiže u crikvu. To je naravno djelovalo jako privremeno, zbog čega su te slike tijekom vrimena opet uklonjene. U Prvom svjetskom ratu, uostalom, farnik je bio Johann Thüringer. Oslikavanje svoda s četiri evanđelista i dvije biblijske scene potječe od farnika Franza Fixla iz 1929. ljeta. Restauriranje svodnih slika je otežano jer se ne radi o fresko tehnici. Rič je samo o tankom i lako skidljivom slikanom sloju na suhoj žbuci (seccoslikarstvo). U Drugom svjetskom ratu djelovali su farskici Fixl, Johann Starc i Geza Horvath, pri čemu se Geza Horvath bavio i uklanjanjem ratnih štete. Njegov nasljednik Amon Strommer dao je obnoviti krov. Pod prelatom Karlom Gregorichom, ki je bio farnik od 1963. do 1995. ljeta, farska crikva je obnovljena iznutra i izvana. Njegov nasljednik Valentin Zsifkovits dao je preurediti i iznova osmisliti orgulje. Ostala mjesta bogoslužja u mjestu i oko Vorištana su kapela sv. Terezije, grobljanska kapela, kapela Presvetog Trojstva, kapela sv. Huberta i mrtvačnica.